Nedaleko od Crkvine i starog mezarja u Gornjoj Bijeloj, na lijevoj obali rijeke Bijele, nalazi se ilirska gradina iz željeznog doba poznata kao Spila.
Gradina je četvorougaonog oblika, s platoom dimenzija 100 x 70 m, duž čijih su rubova sačuvani dijelovi odbrambenog nasipa. Ulaz u gradinu, formiran od prirodnih kamenih stijena, nalazi se na njenoj južnoj strani.
Lokalitet je označen na austrougarskim kartama pod nazivom Spila (od riječi špilja/pećina), zbog niza pećina koje se nalaze u blizini. Iako je Pavo Anđelić ovaj lokalitet nazvao Pjevčeva glavica, toponim Spila je precizniji i potvrđen od strane lokalnog stanovništva. Slične greške u lociranju Anđelić je napravio i kod drugih lokaliteta u Konjicu; naprimjer, stari grad Bijela nije na brdu Djeva, već na susjednom brdu koje mještani nazivaju Gradac.
Gradina Spila danas je u velikoj mjeri zarasla u šiblje i vegetaciju, što otežava prepoznavanje struktura na terenu. U neposrednoj blizini nalazi se mala nekropola s pet stećaka, isklesanih od bijelog krečnjaka.
Ovaj lokalitet svjedoči o kontinuitetu života na prostoru Gornje Bijele, od željeznog doba preko antike, srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austrougarske vlasti pa sve do novog doba. Nekadašnji prapovijesni put Sarajevo – Mostar prolazio je ovim područjem. Kasnije poznat kao “turska džada”, ovaj put je preko Borika i Glavatičeva vodio prema Nevesinju i Mostaru, a kontrolisao ga je stari grad Vrabač na desnoj obali rijeke Bijele.
