Piše: Amir Isajbegović
Povodom dosad najvećeg arheološkog otkrića Fondacije “Čuvari baštine – Bassania” gdje se je tijekom terenskog rada pronašao veličanstveno očuvan srednjovjekovni grad, koji nosi ime kao i šuma i brdo Barakovac po Baraku Ishakoviću Hraniću, predstavljamo javnosti dokument iz fundusa Državnog arhiva u Dubrovniku.
Povelja je datirana 20. ožujka 1436. godine a poznata je pod imenom „Povelja o vojvodi Baraku.“ Ona je zapravo primjer kompleksnih diplomatskih uputa koje daje dubrovački knez sa svojim vijećem diplomati Maroju Đurkoviću da ode u Bosnu i zatraži audijenciju kod vojvode Baraka i izgladi proizašlu vakuum situaciju koja je nastala zbog toga što su Dubrovčani oklijevali očekujući možebitni drugačiji rasplet događaja nakon odlaska Ishak bega Hranića na svoj dvor u Skopje. Zapravo knez Grada Dubrovnika nije bio siguran hoće li Ishakov sin Barak kojega je njegov otac postavio umjesto sebe da upravlja Bosnom nastaviti kao i njegov otac neprikosnoveno vladati Bosnom ili će ga nadjačati netko drugi od bosanskih magnata.
Iz povelje je vidljivo kolika je bila snaga i moć Ishaka Hranića u Bosni a zatim njegovog sina Baraka a što će kasnije nastaviti njegov drugi sin Isa beg Ishaković Hranić te poslije njih predstavnik treće generacije otomanske grane Kosača kojoj pripadaju a začeo ju je Ishak – Mehmed beg Isabegović Čelebi. Stoga ne čudi da ugarski kroničar Thuróczy Janos zbog moći koju stvarno posjeduje spominje i titulira Ishak-bega kao kralja bosanskog te da ga Sandalj Hranić u povelji stavlja uz bok sa samim sultanom pa piše: “Milošću božjom, velikog cara Mehmeda i vojvode Ishak bega…”
Konekcija Barakova oca na rod Kosača je raščlanjena u porodičnoj monografiji „Kuća onih što sade dud – rekonstrukcija“ gdje nam se nizom priložene arhivske građe i historijskih poveznica daje sasvim jedna drugačija slika srednjovjekovne Bosne pred slom Kotromanića i inkorporaciju u administrativni sustav Otomanskog carstva nego što se servira pod mainstream.
Jako je interesantno da u uputama svome diplomati Dubrovčani navode da audijenciju kod vojvode Baraka njihov emisar Đurković potraži prvenstveno na području Podvisokog i do Zenice a što bi značilo da bi ga Barak Ishaković Hranić mogao primiti u kraljevskim gradovima Visoki i/ili Bobovac pa se postavlja pitanje: A gdje je tu kralj iz roda Kotromanića koji se nigdje u povelji ne spominje?
Prijevod s latinskog je u prilogu objave te svim istraživačima a podupirateljima rada Fondacije “Čuvari baštine – Bassania” bit će na zahtjev dostavljen sken povelje u visokoj rezoluciji kako bi samostalno mogli prevesti sadržaj i uvjeriti se u vjerodostojnost priloženog.
HR-DADU Litterae et commissiones Levantis,
vol. 12, ff. 18-19v Državni arhiv u Dubrovniku
Dana 20. ožujka, 1436.
Naredba Maroju Đurkoviću kod vojvode Baraka Turčina etc.
Knez Dubrovnika sa svojim vijećem i s dopuštenjem umoljenih plemenitom Maroju Đurkoviću, uvaženom našem građaninu, kojem je zadan zadak da ode kod vojvode Baraka Turčina i uruči pozdrav. Poručujemo da trebate, u ime Boga i gospodina sv Vlaha, našeg stjegonoše i spasioca, otići žurno odavde i krenuti onim putem koji vam se bude činio najbolji i najsigurniji, tamo gdje čujete da se nalazi vojvoda Barak Turčin, koji se nalazi u Bosni negdje oko Podvisokog (Sot Visochi) ili Zenice (Senize). I želimo da se na ovom svom putovanju prvo obratite i djelujete s vojvodom Stjepanom, kojeg možete potražiti na njegovom posjedu ne dalje od Blagaja. I kada stignete njemu, pozdravite ga onako časno kako se dolikuje našem gospodstvu i nakon što mu predate vjerovno pismo koje smo vam dali, a koje je njemu naslovljeno, srdačno ćete mu zahvaliti zbog savjeta i usluga koje je učinio za naše trgovce i njihove karavane, iako to nije ništa novo jer to od njega i očekujemo i takav je i sada običaj i tradicija njegovog dobrog oca i strica, kneza Vukca i vojvode Sandalja, koji su uvijek čovječno i veoma servilno gledali i ponašali se spram naših trgovaca i uvijek su se marljivo brinuli da budu sigurni i da im putevi kroz njihovu zemlju budu otvoreni i sigurni, što uveliko molimo da i on bude ljubazan i da postupi kao što se nadamo i da hoće, tako da to bude u čast i njegovu korist i njegovim carinama, pa će učiniti time svojim ljudima a i nama, svojim srdačnim prijateljima, veliko zadovoljstvo. Ako bude drugačije bilo bi dobro da trgovci krenu drugim putem što bi bilo štetno vojvodi i na naše nezadovoljstvo. Za njegovu ljubav mu možete reći kako vas naše gospodstvo šalje da se dodvoravate i podilazite vojvodi Baraku Turčinu, kao što je i naš običaj da radimo, moleći ga u naše ime da bude ljubazan te da preko svojih ljudi ili u pismu vas preporuči navedenom Baraku. I kada dobijete dozvolu za odlazak od njega, i dalje mu preporučujući naše trgovce, strogo se držite svog puta. I ako doznate da vojvoda Radoslav (Pavlović) nije udaljen više od jednog dana od vašeg puta svratite kod njega. I nakon što mu date vjerovno pismo koje je njemu upućeno, pozdravit ćete ga u naše ime onako časno kako dolikuje govoreći mu kako vas šaljemo da mu ukažete čast i da se dodvoravate Baraku i da bude ljubazan da vas preporuči i tako, preporučivši mu trgovce, tražite dozvolu za odlazak i nastavite svojim putem, ali ako Radoslav bude udaljen više od jednog dana od vašeg puta nemojte navraćati kod njega nego samo idite svojim putem. I ako se Barak slučajno ne bude nalazio oko Podvisokog ili Zenice, ako se desi da je odjahao, čekajte ga oko Vrhbosne, gdje bi se trebao zateći pri povratku.
I kada dođete kod vojvode Baraka, pozdravit ćete ga veličanstveno u naše ime onako kako dolikuje i nakon što mu date vjerovno pismo koje je njemu upućeno i koje smo vam predali, i nakon što mu date onaj poklon koji mu trebate dati u naše ime, kada bude spreman da vam pruži audijenciju, časno ćete mu uručiti navedeni poklon u naše ime govoreći mu: Veličanstveni vojvodo Barak (Ishaković Hranić), naše dubrovačko gospodstvo s kojim je vaš veličanstveni otac vojvoda Ishak povezan jedinstvenim poštovanjem i ljubavlju, kao što je i pokazano cijelom svijetu o kakvoj se ljubavi radi, pravo je svjedočanstvo to što je dubrovačke trgovce ovaj veličanstveni vojvoda uvijek gledao čovječno i dobroćudno i uvijek se na njih gledalo tako dobronamjerno i iskreno kao da se nalaze u svom gradu Dubrovniku. Nadalje, uvijek je bio običaj i postupano je tako prema vašem ocu, tako sam ja sada poslat sa svojim poklonima da pokažem čast vašem veličanstvu, koliko zarad zahvalnosti zbog dobre ljubavi koju gajimo prema vašem ocu toliko da se zna da i njega volimo i da naše trgovce blagonaklono gledate i tako se ponašate prema njima. Ti naši trgovci u svojim odlascima i trgovanju uz vjeru i nadu su vama preporučeni da se posebno onako dobronamjerno i povoljno ponašate prema njima isto kao što se ponašao i vaš otac, na čijem ste vi sada mjestu i kojeg predstavljate. I trebate tim našim trgovcima napisati pismo kojim se odobrava sloboda trgovanja, napisano onako kako je uradio i vaš otac, i čije smo vam pismo i predali i pokazat ćete mu ga, i na sličan način ćete pokazati pisma gospodina Sultana koja je sačinio našem gospodstvu iz obazrivosti i poštovanja prema našim trgovcima i koja smo vam dali, tražeći od njega da bude ljubazan i naredi vojvodi Stjepanu i vojvodi Radoslavu da se moraju pobrinuti da putevi i njihova zemlja budu sigurni za naše trgovce i ako vam ranije nije ukazao čast, moli vas da se ne čudite zbog toga što je uvijek bio spreman da vam ukaže čast kao što je prije radio vašem ocu, ali je u posljednje vrijeme oklijevao da pošalje nekog da vam ukaže čast da se možda bosanska gospoda ne bi uvrijedila i loše ga shvatila.
I tako tim riječima i drugim dobronamjernim koje iskazuju ljubav provesti ćete taj dan.
Ako i sve prihvati navedeni Barak i ako postignete i od njega dobijete sve što vam je gore napisano, kada dobijete od njega dozvolu za odlazak, slobodno sve naše trgovce ljubazno preporučite. I ako dobijete od njega povelju ili pismo poput onog od njegova oca, zbog sigurnosti trgovaca ćete tim trgovcima dati do znanja što ste za njih uradili i postigli kod rečenog Baraka i vratit ćete se u Dubrovnik.
Ali ako Barak ne bude htio prihvatiti poklon zato što se naljutio na nas, onda vi kod njega ostanite jedan ili dva dana nastojeći da nas pomirite s njim na onaj lijepi način i umiljatim riječima i navedite ga da prihvati poklon i uradi kako vam je gore navedeno. I ako ipak ne bude mogućnosti da on poželi prihvatiti, vi se onda vratite kod vojvode Stjepana, ako ovaj bude na svom posjedu do oko Blagaja. A ako on ne bude u svojoj zemlji, ako je otišao u Cetinu, onda ćete vi otići da ga čekate kod gospođe Katarine, njegove majke, sve vrijeme nas obavještavajući pismima što ste postigli i što ćete postići, i kada se nađete kod spomenutog vojvode Stjepana reći ćete mu kako se stvar bude odvijala i kako Barak nije htio prihvatiti čast koju mu ukazujete i poklon koji mu je poslalo naše gospodstvo, moleći ga u naše ime da bude ljubazan i da potpomogne da se Barak pomiri s našim gospodstvom i prihvati naše ukazivanje časti i poklon.
I kada budete kod vojvode Stjepana, o svemu što se bude dešavalo ćete nas od tamo obavijestiti po svojim pismima i čekajte naš odgovor. Dajemo vam četiri komada platna iz Mantove i sukno od grimiza 18 lakata, koje sve trebate pokloniti Baraku.
Nakon što smo vam dali gore napisanu naredbu obavještavamo vas da smo dobili pisma od vojvode Stjepana i Haznadar Turčina i preko tih svojih pisama nam je rečeni vojvoda Stjepan poručio da trebamo poslati jednog od naših ljudi da ukaže čast i spomenutom Haznadaru Turčinu i zbog toga kad vi stignete kod vojvode Stjepana, želimo da ga pozdravite kako je gore savjetovano. Prvo mu morate kazati kako se naše gospodstvo , nakon što je dobilo njegova pisma i Haznadara, pokrenulo da vas tamo pošalje da ukažete čast navedenom Haznadaru Turčinu i zbog toga kada vi stignete kod vojvode Stjepana želimo da ga pozdravite kako je gore navedeno. Prvo mu morate reći kako se naše gospodstvo nakon što je dobilo njegova pisma i Haznadara, pokrenulo da tamo ukažete čast navedenom Haznadaru i da mu zahvalite što je dodijelio slobodu trgovcima i što se dodvorava Baraku i poštuje ga, kao što je i gore rečeno. I tako kada se nađete s Haznadar Turčinom, kojeg ćete tamo pronaći, i počnete s njim razgovarati, prvo ćete ga u ime našeg gospodstva lijepo pozdraviti i kada mu date naše vjerovno pismo, koje je njemu upućeno i koje ste ponijeli sa sobom, i jasno u naše ime, dajte mu dvije srebrne plitice koje smo vam dali i 40 zlatnih dukata, koje smo vam također dali da ih poklonite kada vam se bude činilo najbolje. Kada mu ih budete dali, krišom ćete mu reći kako je naše gospodstvo dobilo i razumjelo njegova pisma, i duboko mu zahvaljuje što je, kao što se uvijek i ufalo, bio dobronamjeran prema našim trgovcima i što je naložio da im se da sloboda trgovine i kretanja. I zbog toga je poslalo vas da mu ukažete čast i da mu se dodvoravate kao svom srdačnom prijatelju., Zatim ćete mu reći zašto se trgovci trenutačno povlače i zašto strahuju od turskih ljudi i vojske koji su u Bosni i prolaze kroz nju. Naše gospodstvo vam je dalo pismo o slobodi kretanja naših trgovaca koje je nekada napisao i predao sultan, koje mu morate pokazati.
Tako kada ga pokažete tom Haznadaru, molit ćete ga u naše ime da on još bude ljubazan i pokaže ga vojvodama i bitnijim ljudima među Turcima da ga pročitaju i da daju vjeru i posvjedoči to pismo, i da čvrsto naredi svima u ime turskog vladara da se naši trgovci moraju poštovati i postupati tako da imaju slobodu kretanja i poslovanja u trgovini kako i jeste i kako izgleda da je prema pismu namjera turskog vladara. I kada opet povučete vlastito pismo i kad dobijete dozvolu za odlazak od njega, nudeći mu naše gospodstvo na raspolaganje i nakon što mu preporučite trgovce, slijedite svoj put i uputstvo za Baraka prema onome što vam je gore kazano.
U Dubrovniku, dana 20. ožujka 1436.