Piše: Emir Medanhodžić
Višegrad je izgrađen na kraškoj stijeni iznad desne obale rijeke Drine, gdje se uliva rijeka Rzav. Mjesto je izabrano zbog povoljnog prijelaza preko rijeke Drine, što je, naravno, narušeno modernom izgradnjom hidrocentrale.
Višegrad je ilirska gradina i srednjovjekovno naselje koje se prvi put spominje u dokumentima 12. marta 1449. godine kao zemlja Pavlovića – Radinovića. Tu su dolazili dubrovački trgovci na trg i prolazili dalje u Dobrun, a jedan put iz Vrhbosne preko Glasinca vodio je u Višegrad (K. Jireček). Grad je od kraja druge polovine XIV vijeka pripadao porodici Pavlovića, kao i Ustikolina, Međeđa i Dobrun. Osmanlije su osvojile Dobrun i Višegrad 1465. godine pod zapovjedništvom Isa-bega Ishakovića Kosače i Pavlovića zemlje stavili u nahiju Pavle (Vl. Skarić, Popis bosanskih spahija 1711).
O Višegradu su pisali Kreševljaković (1953), Vego (1957) i Anđelić.
Nažalost, od starog grada Višegrada nije ostalo ništa, jer su lokalni mještani raznijeli kamenje sa utvrde za izgradnju kuća, a sada je dodatno skrnavljen izgradnjom velikog ruskog metalnog krsta usred starog grada, na što nisu reagovale nadležne zaštitne institucije.
Preko puta starog grada, na susjednom brdu, pronašli smo nekropolu sa četiri stećka koji su u izuzetno lošem stanju. Pretpostavlja se da je nekropola nekada bila mnogo veća, što se vidi po rupama gdje su stećci nekad stajali, a svakako je bila povezana sa srednjovjekovnim gradom. Zanimljivo je da ova nekropola nije evidentirana u Arheološkom leksikonu BiH, vjerovatno kako bi se zatrli tragovi ovom gradu, koji sada i kroz pjesmu zovu brdo Bikavac.
