Potraga za izgubljenim Jeleninim gradom, Tarčin, Hadžići (I dio)

Za ovu misiju okupila dosad najjača ekipa Fondacije: Derviš, Alen, Feđa, Mirza i Emir. Vodič je bio Derviš, najbolji poznavalac stećaka u Hadžićima, dok nas je Alen podržao logistički, s ručkom u Zoviku.

Na početku smo zabilježili jedan primjer uništavanja stećaka od strane austrougarske vojske koja je napravila sto od stećka i uklesala natpis imena svoje regimente, a na lokalitetu Klanac.

Nastavili smo prema prahistorijskoj gradini Borak (evidentirao Bojanovski 1978) sa tri velika stećka, iako je Leksikon popisao osam, a Bešlagić popisao pet stećaka, dok Hadžijahić spominje 100 stećaka na ovoj lokaciji, koji su iskorišteni za gradnju lokalnog puta. Na vrhu gradine primijetili smo i srednjovjekovne zidove s malterom, pa slobodno možemo reći da je ovo bila i osmatračnica sa posadom i u srednjem vijeku.

Nastavili smo prema selu Osenik, gdje se nalazi prelijepa nekropola Bastahe. Ukupno: 13 stećaka (četiri sanduka, pet sljemenjaka, sljemenjak sa postoljem i tri ploče) . Djelomično su oronuli i utonuli. Dobro su klesani. Stoje u različitoj orijentaciji, od SZ–JI, S–J, dok je jedan orijentiran skoro po pravcu I–Z. Ukrašena su čak četiri primjerka. Najimpozantniji je reljef najvećem i najljepšem sljemenjaku. Sa južne bočne strane, u vrlo plitkom reljefu, uklesan je motiv dvaju konjanika. Jedan konjanik drži koplje sa zastavom. Ispred konjanika je ljudska figura sa lukom i strijelom. Motiv asocira na scenu ratnika. S obje čeone strane uklesan je motiv tordirane vrpce (užeta). Na sjeverozapadnoj strani, ispod tordirane vrpce naziru se tragovi nečitljivog jednog natpisa.

Nastaviće se…