Piše: Emir Medanhodžić
Ovu sjajnu knjigu iz oblasti povijesti bh. arheologije pročitao sam u jednom dahu, za jedan dan. Nevjerojatna je biografija arheologa Vejsila Čurčića, koji je živio u pet sistema u Sarajevu, od Osmanske države do Titove SFRJ, u neka nesretna vremena. Njegovo djelo i lik htjeli su izbrisati iz historije arheologije samo zato što je bio prvi bošnjački i bosanskohercegovački arheolog koji je diplomirao u Beču, pa iako je bio direktor Zemaljskog muzeja i dugogodišnji kustos, nije bilo mjesta za njega u Spomenici ZM za 100 godina postojanja 1988. godine, kada je direktor bio Rizo Sijarić (poginuo kao civilna žrtva rata u Sarajevu 1993. g.).
Ne bih želio otkrivati puno detalja iz knjige kako bih probudio želju da je pročitate, ali recimo da je on 1937. g. završio knjigu o stećcima, koja nikada nije objavljena i netragom je nestala krajem rata 1945. g. Autor knjige otkriva da je Šefik Bešlagić koristio fotografije i tekstove V. Č. kao svoj autorski rad, ne navodeći izvore. Ovo od sada moramo promijeniti: prvi naučni istraživač stećaka bio je Vejsil Čurčić, koji ih je fotografirao fotoaparatom i avionskim fotografijama tridesetih godina XX vijeka, a kasnije je pravio i papirne odljevke metodom kaširanja, koji su bili osnova za izvanrednu međunarodnu izložbu stećaka u Zagrebu 1950. g., o kojoj je legendarni uvod napisao Miroslav Krleža i koja je kasnije gostovala na EXPO-u u Parizu.
Posebno me dojmila izjava Vejsila Čurčića o kustosima i arheolozima “manjeg esnafa, a većeg smrada”, što i sada može da stoji. Nadam se da će neki mladi istraživač u budućnosti pisati o arheologiji u drugoj polovini XX vijeka i početku XXI vijeka, ali čisto sumnjam. Nažalost, sudbina Vejsila Čurčića pokazuje i stanje bošnjačkog naroda u tom vremenu, koji nije shvatio da je arheologija vrlo važna za politiku i strategiju jednog naroda i jedne nacije i da će uvijek biti predmet takvih manipulacija. Ali to je već neka druga priča za neku drugu priliku.
Za sve ljubitelje historije toplo preporučujem da pročitaju ovu vanserijsku knjigu, koja je zadnji dio Kaljančeve trilogije o povijesti naše arheologije.